Distance learning

Aleksandar Erceg

 

 

Aleksandar Erceg rođen je 20. rujna 1971. godine u Osijeku. Diplomirao je Ekonomskom fakultetu u Osijeku 1995. godine. Zaposlen je u Saponiji kao voditelj službe nabave rezervnih dijelova i strojeva. Ujedno je i interni auditor i član tima za uvođenje ISO standarda. Sudjelovao je i na projektima Centra za poduzetništvo u Osijeku, završio je program konzultantstva za mala i srednja poduzeća, a jedan je od voditelja projekta Poduzetnički forum. Ima aktivno znanje iz engleskog jezika, a dobro poznaje njemački i slovački jezik.

 

Međunarodno poslovanje - uslužna proizvodnja za stranog partnera

 

Mentor. prof.dr.sc. Mirna Leko-Šimić

 

Raspadom Jugoslavije mnoga poduzeća ostala su bez svojih tradicionalnih tržišta. To je za brojna hrvatska poduzeća značilo dramatično reduciranje korištenja kapaciteta. Gubljenje poznatih tržišta i smenjenje kapaciteta mnoga je poduzeća dovelo do stečaja. Povratak na izgubljena tržišta još uvijek je neujednačen i spor proces, ne samo zbog brojnih administrativnih prepreka koje su nastale raspadom Jugoslavije, nego i zbog činjenice da su se na tim tržištima pojavili novi konkurenti. Poduzeća čiji su proizvodni kapaciteti iznad kapaciteta u Hrvatskoj, bila us prisiljena tražiti nova tržišta. Mogućnost uslužne proizvodnje nije najpoželjniji oblik izlaska na inozemno tržište, ali se u tranzicijskim zemljama nerijetko javlja kao jedini mogući način.

 

Slučaj koji je opisan u ovom magistarskom radu odnosi se na proizvođače detergenata, koji problem korištenja kapaciteta može riješiti uslužnom proizvodnjom za stranog (njemačkog) partnera. Firma koja je u predratnom razdoblju predstavljala jedno od najvećih poduzeća u Jugoslaviji, s jakim izvozom, sada je u situaciji borbe za popunjavanje kapaciteta. Alternative pred kojima se poduzeće nalazi jesu zajedničko ulaganje, proizvodnja u slobodnoj zoni ili korištenje unutarnje proizvodnje. Ako niti jedna od ovih alternativa ne bi bila isplativa, do uslužne proizvodnje neće doći. U vrednovanju pojedine alternative nije dovoljno uzeti u obzir samo kratkoročne financijske rezultate, nego i razvojne mogućnosti koje svaka od alternativa donosi.

 

Opisani slučaj upućuje i na problem kompleksnosti odlučivanja, jer osim cijene postoje i brojne druge komponente ekonomskog i pravnog okruženja o kojima ovisi vrenovanje pojedine alternative. Značajnu ulogu u vrednovanju pojedine alternative ima i vremenski horizont unutar kojeg se određene procjene mogu učiniti s prihvatljivom razinom neizvjesnosti. Za takvo odlučivanje potrebna je dobra informacijska osnovica, organiziranost za stalno praćenje promjena i osposobljenost i voljnost za korištenje kompleksnih informacija u poduzetničkom odlučivanju. Opisani primjer pokazuje koliko je važno i za srednje veliko poduzeće imati unutrašnju organiziranost, koja ne usporava protok informacija, nego pridonosi poduzetničkom ponašanju kroz osjećaj dodavanja vrijednosti u procesu odlučivanja.